Muzej u Tuzli

OSNIVANJE I RAZVOJ MUZEJA ISTOČNE BOSNE U TUZLI

Muzej u Tuzli je osnovan u novembru 1947. godine, odlukom Gradskog narodnog odbora, kao Muzej narodnooslobodilačke borbe. Cilj osnivanja ovog muzeja bio je da se prikupi, sistematizuje i prezentuje istorijska građa vezana za period Narodnooslobodilačkog rata i revolucije od 1941. do 1945. godine. Djelatnost Muzeja odvijala se na području Tuzle. Maja 1950. godine u Tuzli je održana muzejska konferencija kojoj je prisustvovao predstavnik tadašnjeg Ministarstva prosvjete. Ubrzo nakon ove konferencije, Muzej proširuje djelatnost i na druge naučne oblasti: arheologiju, etnologiju i umjetnost, te mijenja naziv u Zavičajni muzej. Za prvog upravnika postavljena je Zora Milanović, koja je u to vrijeme bila i jedini stalni službenik, a nakon Zore Milanović postavljena je Mara Žilić.

Prva izložba o temi iz Narodnooslobodilačkog rata bila je otvorena 1948. godine u privremenim prostorijama tadašnje zgrade „Omladinski dom“. Muzej je bio otvoren od januara do jula iste godine, kada je bio preseljen u „Dom kulture“, gdje je muzejska izložba ponovo otvorena 1. maja 1949. godine i trajala je do 30. oktobra 1949. godine. Nakon toga, Muzej je morao da iseli iz dotadašnjeg prostora, a muzejski materijal je složen u sanduke.

Pored činjenice da Muzej nije imao stručni kadar, postojali su i problemi materijalne prirode, kao i nedostatak prostora, što je 1951. godine dovelo do prestanka rada Muzeja.

Muzejski rad u Tuzli ponovo je aktiviran 1953. godine. Za direktora i kustosa Muzeja postavljena je Milica Baum, istoričar umjetnosti, koja je na toj dužnosti ostala do 1. oktobra 1964. godine i koja je najviše zaslužna što je Muzej iz zavičajnog prerastao u muzej kompleksnog tipa.

Nakon osnivanja, Muzej je bio smješten u zgradi Narodnog pozorišta, odakle je kasnije preseljen u zgradu Kluba javnih radnika „Vladikin dvor“, a poslije kraćeg vremena ponovo mijenja prostorije i privremeno se useljava u dvije prostorije u Irčevoj 17.

Od 1953. godine, kada je Muzej počeo da zapošljava i stručni kadar, stvorile su se i veće mogućnosti za sistematičniji i intenzivniji rad na istraživanju i proučavanju kulturno-istorijske baštine područja sjeveroistočne Bosne. Od tada započinje rad na rekognosciranju terena, sistematskom sakupljanju, sređivanju i inventarisanju muzejskog materijala, a obavljen je i veći broj značajnih etnoloških i arheoloških istraživanja. Osim pomenutih aktivnosti, Muzej je nastojao da prikupljeni materijal učini dostupnim javnosti. Tako je, od osnivanja Muzeja, muzejski materijal bio više puta prezentovan javnosti. Izložbe su priređivane iz oblasti arheologije, etnologije, slikarstva i posebno iz istorije narodnooslobodilačke borbe. Zbog nepostojanja neophodnih i odgovarajućih izložbenih prostorija, Muzej je bio prinuđen da se orijentiše isključivo na postavljanje povremenih tematskih izložbi. Prilikom postavljanja jedne arheološke izložbe, u novembru 1962. godine, u Tuzli je održan sastanak praistorijske sekcije Arheološkog društva Jugoslavije.

Da bi se javnost, a u prvom redu stručnjaci ostalih muzeja i drugih ustanova u oblasti kulture, upoznali sa rezultatima naučnih istraživanja i drugim muzejskim aktivnostima, Muzej je 1957. godine, uz posebno zalaganje Milice Baum, pokrenuo izdavanje stručnog časopisa „Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne“, koji je zamišljen da ima karakter godišnjaka. Do danas je objavljeno 20 brojeva, čijom je razmjenom Muzej ostvario saradnju sa oko 300 naučnih institucija u više od trideset zemalja svijeta. Publikacije Muzeja istočne Bosne Tuzla nalaze se u bibliotekama mnogih naučnih institucija u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Španiji, Švedskoj, Mađarskoj, Poljskoj, Velikoj Britaniji, Turskoj, Rusiji, SAD-u, zemljama bivše Jugoslavije, kao i mnogim drugim zemljama Evrope i svijeta.

U jesen 1961. godine, Muzej je privremeno useljen u nekoliko prostorija stare zgrade Gimnazije, u Ulici Moše Pijade 28.

Početkom 1962. godine Muzej je nastavio rad pod imenom Muzej istočne Bosne u Tuzli, sa zadatkom da istražuje i prikuplja materijal i građu iz oblasti arheologije, etnologije, istorije (posebno istorije NOB-a), umjetnosti i privrede na području sreza Tuzla. Tako je Muzej postao regionalni muzej kompleksnog tipa, koji muzejsku djelatnost obavlja na prostoru cijele sjeveroistočne Bosne (19 opština). Te godine Muzej je preseljen u dvije učionice Osnovne škole „Albin Herljević“.

Značajno je napomenuti da je 1962. godine Muzej imao odobren projekat za izgradnju nove muzejske zgrade što, zbog tadašnjih mjera štednje, nikada nije realizovano.

Skupština opštine Tuzla je 1963. godine dodijelila Muzeju na korištenje objekat „Barutana“ na Trnovcu, u kojem je Muzej postavio stalnu zložbu pod nazivom „Iz kulturne prošlosti grada Tuzle“. Pored ove, Muzej je imao još dvije stalne postavke o temi iz NOB-e u Šekovićima, koja je postavljena 1959. godine i u Vukosavcima, 1960. godine. Autor obje postavke bila je Milica Baum.

Nakon odlaska dotadašnje direktorice Milice Baum, oktobra 1964. godine, za novog direktora je postavljen Stanoje Nikolić, profesor istorije, koji je na toj funkciji ostao nepune dvije godine. Nakon njegovog odlaska iz Muzeja, na mjesto direktora je 1966. godine imenovana Milica Kosorić, arheolog.

U zgradi stare Gimnazije, u kojoj je Muzej bio smješten od 1962. godine, dalji rad je bio zabranjen zbog teških oštećenja na zgradi prouzrokovanih slijeganjem terena. Novembra 1966. godine, Muzej je smješten na sprat i jednu prizemnu prostoriju u zgradi „Medrese“. Nakon preuređenja i niza prepravki, Muzej je dobio izložbeni prostor koji se sastojao od četiri međusobno povezane sale. U tom prostoru je 27. juna 1967. godine, nakon dvadeset godina postojanja Muzeja, otvorena prva stalna muzejska izložba. Tom izložbom prezentovani su rezultati dugogodišnjeg rada Muzeja na istraživanju i proučavanju ovog područja i to iz oblasti: arheologije, istorije, etnologije i prirodnog bogatstva. Međutim, pitanje adekvatnog smještaja Muzeja je i dalje ostalo neriješeno. Zbog ugroženosti zgrade od tonjenja, često su vršene razne građevinske intervencije, a sama izložba je do 1970. godine više puta dopunjavana.

Muzej se 1973. godine ponovo seli. Ovaj put u stambeni objekat u Ulici Muharema Merdžića 48, koji je prostorno i lokacijski bio neuslovan za muzejske potrebe. Ovim preseljenjem Muzej je ostao bez izložbenog prostora i stalne muzejske postavke, te je svoju aktivnost dalje usmjerio na naučno-istraživački rad, dok je obrazovno-vaspitna uloga svedena na minimum. Nakon četiri godine, 1977. godine, Muzeju je oduzet dio prostora, te su vitrine i druga oprema smješteni u jednu garažu u dvorištu bivšeg Doma zdravlja, a 1979. godine su i odatle iseljeni i strpani u podrum iste zgrade.

Budući da u objektu u Ulici Muharema Merdžića više nije bilo uslova za stalnu postavku, tematske izložbe su bile osnovno opredjeljenje Muzeja, što je zahtjevalo angažovanje stručnjaka gotovo svih muzejskih odjeljenja. Težište rada je bilo na istraživanjima, zaštiti i obradi muzejskog materijala, čime su stvoreni uslovi za povećanje broja eksponata u stručnim zbirkama.

Na mjesto direktora Muzeja 1979. godine, umjesto Milice Kosorić imenovana je Marija Čubrilo, profesor istorije, koja na toj poziciji ostaje do maja 1981. godine, kada je zamjenjuje Nikola Panjević, profesor istorije.

U novembru 1981. godine u Tuzli je otvorena „Biološka zbirka“, koja je smještena u objekat „Vila Matilda“, a u martu 1985. godine je ušla u sastav Prirodnjačkog odjeljenja Muzeja istočne Bosne u Tuzli. Tada su izvršene značajne izmjene i dopune stalne postavke pod nazivom „Flora i fauna sjeveroistočne Bosne“.

Muzeju istočne Bosne je u oktobru 1983. godine dodijeljen adaptirani prostor od 234 m2 u zgradi bivše štamparije „Grafičar“, u centru grada. Time su stečeni uslovi za kvalitetniji rad, ali nedostajao je adekvatan prostor za stalnu muzejsku postavku. Muzej je ponovo bio prinuđen da nastavi rad na postavljanju tematskih izložbi. Ni u ovoj zgradi Muzej ne ostaje dugo, te je 1987. godine preseljen u prizemlje jednog dijela zgrade Rudarskog instituta u Irčevoj ulici, gdje je bio i prostor za tematske izložbe. Nakon jedne poplave u muzejskim prostorijama, Muzej se krajem 1988. godine seli u dio zgrade OŠ „Muharem Merdžić“ na Mejdanu. Obzirom da novi smještaj nije pružao adekvatne uslove za rad, zaposlenici Muzeja se 1990. godine useljavaju na drugi sprat zgrade Radničkog univerziteta, u centru grada, a muzejski materijal svih odjeljenja, kao i muzejska biblioteka su ostali u prostorijama škole.

Za smještaj Muzeja je 1991. godine izrađen projekat i započeta rekonstrukcija zgrade stare „Austrijske pošte“. Međutim, zbog početka ratnih dejstava 1992. godine, radovi su obustavljeni, a objekat je pretrpio teške devastacije, što je na kraju dovelo do njegovog rušenja.

Pored svih teškoća koje su pratile njegov rad tokom ratnog perioda 1992.-1995., Muzej se morao 1993. godine suočiti sa iseljenjem Prirodnjačkog odjeljenja, „Biološke zbirke“ iz „Vile Matilde“, objekta koji je bio namjenski adaptiran i opremljen za potrebe ovog muzejskog odjeljenja. Radnici Muzeja su, u jeku ratnih dejstava i granatiranja Tuzle, preselili osjetljive eksponate flore i faune u „Kuću Borka Ristića“, objekat koji im je za tu namjenu dodijelio Izvršni odbor SO Tuzla, a koji u tom periodu nije imao adekvatne uslove za smještaj muzejskog materijala. Tadašnji direktor Muzeja Nikola Panjević je u više navrata apelovao da se Odluka Izvršnog odbora preispita, jer će njome biti nanijeta ogromna šteta ionako osjetljivim eksponatima. Međutim, njegovi dopisi i apeli nisu postigli željene rezultate, zbog čega je veliki broj eksponata oštećen i trajno uništen.

Administracija i stručne muzejske službe, koje su bile smještene na drugom spratu Radničkog univerziteta, iseljeni su iz tog prostora 1995. godine, nakon čega se, iste godine, Muzej useljava u adaptirane prostorije Noćnog bara u suterenu i Kluba na spratu, u jednom dijelu zgrade bivšeg Doma Moše Pijade, odnosno današnjeg Bosanskog kulturnog centra.

Za direktora Muzeja, u martu 1998. godine, umjesto Nikole Panjevića imenovan je Fehim Mujanović, profesor istorije, koji na tom položaju ostaje do septembra 2001. godine. U tom periodu rukovodstvo Muzeja je posebnu pažnju posvetilo rješavanju statusa Muzeja kao ustanove kulture i korisnika sredstava Budžeta Tuzlanskog kantona.

Muzejski materijal i muzejska biblioteka, koji su bili smješteni u dijelu zgrade OŠ „Mejdan“, u junu 1998. godine su morali biti iseljeni iz prostorija škole, nakon čega su smješteni u prizemlje bivšeg Đačkog doma kod Građevinske škole.

Tokom 1997. i 1998. godine, intenzivno se radilo na obnavljanju „Biološke zbirke“ smještenoj u „Kući Borka Ristića“, koja je svečano otvorena 16. septembra 1998. godine, u prisustvu velikog broja posjetilaca i uz obraćanje tadašnjeg premijera Tuzlanskog kantona Hazima Vikala i ministrice obrazovanja, nauke, kulture i sporta Nihade Latifagić.

Odlukom Skupštine Tuzlanskog kantona, u junu 2000. godine, preuzeta su osnivačka prava nad Muzejom istočne Bosne u Tuzli, koji se od tada imenuje u Javnu ustanovu Muzej istočne Bosne Tuzla.

Nakon odlaska Fehima Mujanovića na novu dužnost, imenovana je Vesna Isabegović, diplomirani etnolog, najprije za vršioca dužnosti direktora, a od 2002. godine za direktora Muzeja i na toj poziciji ostaje do 2012. godine.

U ovom periodu Muzej nastavlja da radi na istraživanju, prikupljanju, dokumentovanju i prezentaciji muzejskog materijala u okviru svih muzejskih odjeljenja, kao i na organizovanju stručnih muzejskih skupova.

Prvo muzejsko savjetovanje o temi: „Kulturno naslijeđe u funkciji turističke ponude“ Muzej je organizovao 3. i 4. decembra 2004. godine. Ovaj skup je organizovan s ciljem da ukaže na značaj kulturno-istorijskog naslijeđa i na mogućnost njegove prezentacije i popularizacije putem turizma kao jedne od vodećih privrednih grana u Svijetu. Na ovaj način okupljeni su stručnjaci koji se bave proučavanjem i zaštitom kulturnog naslijeđa, kao i stručnjaci iz oblasti turizma iz Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja, u cilju razmjene ideja i iskustava, te sagledavanja mogućnosti i načina promocije vlastitih kulturnih vrijednosti kroz različite vidove turističke ponude. Poseban akcenat stavljen je na vrijednost muzeja kao riznice kulturnog naslijeđa i mjesta inspiracije za nove ideje i novi način razmišljanja.

Muzej istočne Bosne Tuzla je organizovao Drugo savjetovanje muzejskih radnika o temi: „Muzeji – čuvari kulturnog naslijeđa“, koje je održano 17. i 18. novembra 2005. godine u Tuzli. U radu Savjetovanja su uzeli učešće muzeolozi iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Ovakav vid okupljana se nametnuo kao neophodan, naročito nakon poslednjeg rata, u cilju povezivanja muzejskih radnika i njihovog zajedničkog djelovanja u zaštiti i promociji blaga koje se čuva u muzejima. Samim tim, željela se skrenuti pažnja javnosti na muzeje, kao vodeće institucije u plemenitoj misiji očuvanja kulturnog naslijeđa.

Treće muzejsko savjetovanje održano je u Tuzli 09. i 10. novembra 2006. godine o temi „Muzeji Bosne i Hercegovine – univerzalno naslijeđe“, u čijem radu su učestvovali muzejski stručnjaci iz većine bosanskohercegovačkih muzeja.

Muzej je od 14. do 17. novembra 2007. godine bio organizator Međunarodnog simpozijuma „Problemi neolitizacije i razvoj ranih neolitskih kultura na području Balkana“. U radu ovog značajnog skupa učestvovali su eminentni evropski arheolozi koji se bave neolitom iz: Austrije, Njemačke, Poljske, Bugarske, Velike Britanije, Španije, Hrvatske, Srbije, Makedonije i Bosne i Hercegovine. Na simpozijumu su prezentovani i najnoviji rezultati iskopavanja neolitskog naselja u Gornjoj Tuzli.

Odlukom Općinskog vijeća, Muzeju je 2004. godine, na trajno korištenje, dodijeljena zgrada bivše Interne bolnice. Objekat se nalazi u neposrednoj blizini istorijskog jezgra grada i sa 2.000 m² korisne površine, uz namjensku adaptaciju i rekonstrukciju, pruža mogućnost za smještaj i prezentaciju muzejskog blaga, prema svjetskim muzeološkim standardima. Dana 29.09.2004. godine, načelnik Općine Tuzla Jasmin Imamović je predao ključeve zgrade direktorici Muzeja Vesni Isabegović, čime je Muzej, prvi put nakon 57 godina postojanja, dobio mogućnost da riješi problem stalnog smještaja.

Muzej se 2005. godine morao iseliti iz prostorija na spratu Bosanskog kulturnog centra, gdje su do tada bile smještene kancelarije i izložbeni prostor i useliti se u neadaptiranu i ruiniranu zgradu. Eksponati, koji su bili smješteni u suterenu Bosanskog kulturnog centra su ostali u tom prostoru do 2014. godine, kada su ih zaposlenici Muzeja morali preseliti u drugi dio istog objekta, ali ponovo u neuslovan podrumski prostor.

U 2006. godini, u skladu sa odredbama Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine, raspisan je Konkurs za izradu idejnog rješenja rekonstrukcije zgrade dodijeljene za smještaj muzeja. Kao najbolje, izabrano je Idejno rješenje Arhitektonskog studija „Studio 2003“ iz Tuzle. Zbog nedostatka finansijskih sredstava, tek je 2007. godine urađen Izvedbeni projekat adaptacije, rekonstrukcije, dogradnje i nadogradnje objekta JU Muzej istočne Bosne, što je finansirano sredstvima iz Budžeta Tuzlanskog kantona i Općine Tuzla..

Izvedbeni projekat izrađen je prema svjetskim muzeološkim standardima i potrebama muzejske djelatnosti. Godine 2010. provedena je procedura izbora najpovoljnijeg ponuđača za izvođenje radova. Kao najbolja ponuda ocijenjena je ponuda ponuđača „Tehnograd“ doo za građevinarstvo i inžinjering Tuzla. JU Muzej istočne Bosne i Tehnograd doo Tuzla su 24.03.2010. godine potpisali Ugovor i tom prilikom Muzej je za medije organizovao prezentaciju Idejnog rješenja buduće muzejske zgrade.

Tokom marta i aprila 2010. godine trajale su aktivnosti preseljenja iz dijela objekta na kojem su trebali biti izvođeni radovi, kao i priprema prostorija u drugom dijelu objekta, kako za kancelarije zaposlenika, tako i prostora za smještaj jednog dijela eksponata. Sve navedene aktivnosti realizovali su zaposlenici muzeja vlastitim angažovanjem.

Radovi na I fazi rekonstrukcije zgrade Muzeja započeli su polovinom maja 2010. godine zahvaljujući sredstvima koja je Muzej obezbijedio iz fondova Evropske Unije, Općine Tuzla i Federalnog ministarstva kulture i sporta. Radovi koji su započeli 2010. godine nastavljeni su do juna 2011. godine, kada su, zbog nedostatka finansijskih sredstava, obustavljeni.

I nakon svega, još uvijek nije riješen problem smještaja koji ovu ustanovu prati od osnivanja 1947. godine do danas. Pokretno kulturno naslijeđe Tuzle i Tuzlanskog kantona i dalje je smješteno u neadekvatnim uslovima, zbog čega je svakodnevno izloženo negativnim uticajima vlage, neodgovarajuće temperature i mikroorganizama. Samo zahvaljujući zalaganju zaposlenih, uticaj negativnih faktora na eksponate sveden je na minimum.

Nakon što je u decembru 2012. godine Vesni Isabegović istekao drugi mandat, za vršioca dužnosti direktora je u periodu od 01. januara do 31. juna 2013. godine imenovan Kasim Memić, kustos biolog, a zatim, od 01. jula 2013. do 31. augusta 2014. godine Nađa Cvijetinović, bibliotekar.

Za direktora Muzeja je od 01. septembra 2014. godine imenovan Esaf Lević, profesor istorije, koji je nastavio da radi na stvaranju boljih uslova čuvanja, zaštite i prezentacije muzejske građe. Tako je 2016. godine u prizemlju muzejske zgrade adaptiran izložbeni prostor, čime su se stekli uslovi da Muzej istočne Bosne Tuzla tematske izložbe postavlja u svom prostoru. Takođe je u 2017. godini izvršena sanacija krova, zahvaljujući sredstvima odobrenim od strane Vlade Tuzlanskog kantona. Time je riješen dugogodišnji problem prokišnjavanja krova i stvoreni su uslovi za bolje i sigurnije čuvanje muzejskog materijala.

U toku 2015. i 2016. godine izvršena je digitalizacija Umjetničkog odjeljenja i Numizmatičke zbirke, u cilju bolje zaštite i savremenije prezentacije eksponata, a u toku je rad na digitalizaciji ostalih muzejskih odjeljenja. Takođe su i knjige inventara svih odjeljenja prebačene u elektronsku formu, kao i svi brojevi muzejskog časopisa „Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne“.

Najvažniji zadatak i cilj kome teže i direktor i svi zaposlenici Muzeja jeste nastavak adaptacije i rekonstrukcije muzejske zgrade, kako bi Tuzla i Tuzlanski kanton imali jedan savremen i reprezentativan muzej dostojan kulturno-istorijskog blaga koje generacije muzealaca sedamdest godina prikupljaju, proučavaju i čuvaju za buduće naraštaje.

Imajući u vidu činjenicu da je rad Muzeja, od osnivanja, 1947. godine do danas, praćen velikim teškoćama i različitim problemima: prostornim, kadrovskim i finansijskim, 30.000 prikupljenih, obrađenih i sačuvanih eksponata govori o velikom entuzijazmu i odricanjima, a istovremeno i o velikom značaju i potrebi postojanja ove ustanove, koja je dala nemjerljiv doprinos razvoju kulture i zaštiti kulturno – istorijskog naslijeđa Tuzle, Tuzlanskog kantona i sjeveroistočne Bosne u cjelini.

Bez obzira na sve prostorne, kadrovske i finansijske poteškoće koje su Muzej istočne Bosne Tuzla pratile tokom sedamdeset godina postojanja, muzejska djelatnost je obavljana profesionalno i u toj oblasti postignuti su značajni rezultati.

U okviru Muzeja formirano je pet stručnih odjeljenja:

  • Arheološko odjeljenje, sa 11.514 inventarisanih eksponata;
  • Etnološko odjeljenje, sa 1.653 inventarisana eksponata;
  • Istorijsko odjeljenje, sa 9.800 inventarisanih eksponata;
  • Prirodnjačko odjeljenje, sa 762 inventarisana eksponata; i
  • Umjetničko odjeljenje, sa 650 umjetničkih djela.

Muzej ima i stručnu biblioteku sa 11.554 inventarisanih knjiga.

Do danas je prikupljeno i stručno obrađeno oko 30.000 eksponata, realizovano više od 150 izložbi, obavljeno na desetine naučnih istraživanja iz oblasti arheologije, etnologije, istorije i prirodnog naslijeđa. Izvršena je osnovna zaštita muzejskog materijala, a najugroženiji predmeti su konzervirani u konzervatorskim radionicama većih muzeja u Sarajevu i Beogradu.

Muzej istočne Bosne Tuzle je danas javna ustanova, koja djeluje kao matični muzej Tuzlanskog kantona i predstavlja kompleksnu naučnu, kulturnu i obrazovnu instituciju s funkcijom čuvanja, proučavanja i prezentacije kulturnih vrijednosti, nacionalne baštine i tradicije svih naroda koji žive na prostoru sjeveroistočne Bosne.

Naše izložbene prostore u Tuzli, na adresi Džindić mahala br. 21 i Turalibegova do br. 8, možete posjetiti svakog radnog dana.

Posjetite nas i na www.muzejibtuzla.podkonac.org

Skinite i našu aplikaciju

https://play.google.com/store/apps/details?id=io.cordova.virtuelnaIzlozba

 

 

Leave a Reply